К s vrhnjeju črtkoju i obratnoju zarezkoju
| K̔ k̔ |
| K͑ k͑ |
K̔, k̔ (ka s vrhnjeju črtkoju i obratnoju zarezkoju) je bukva razširjenoj kirilice, upotrěbjena v historičnyh alfabetah kabardino-čerkesskogo i udinskogo jezykov. Ona bazuje na kiriličnoj bukvě k, koristanoj v tyhže jezykah. One ne sut zakodovane v Unikodu i najprostěje izobražajut se s pomočju latinskyh bukv s kombinujučeju obratnoju zarezkoju. V někojih izvorah zaměsto zarezky koristaje se lěva polovina prsenja (k͑).
V kabardinskom slovniku Lva Grigorjeviča Lopatinskogo iz 1890 g.[1] i v bukvaru Pago Izmailoviča Tambijeva iz 1906 g. ona označala bezzvučnu uvularnu afrikatu [q͡χ], nyně pisany trojznakom къх.[2]
V publikacijah iz lět 1888 i 1902 bratja Mihail i Semjon Bežanov upotrěbjali tutu bukvu v udinskom jezyku za označenje ejektivnogo uvularnogo plosiva [q’], nyně pisanogo dvuznakom хъ ili kiriličym ԛ.[3][4]

Iztočniky
[praviti | praviti izvorny kod]- ↑ Лопатинский, Л.Г. (1890). Русско-кабардинский словарь с указателем и краткою грамматикою (na russkom). Тифлис: Управленіе Кавказскаго Учебнаго Округа. str. 4, 10.
- ↑ Ager, Simon. "Kabardian (Къэбэрдейбзэ)". Omniglot.com. Data dostupa: 2 avgusta 2026.
- ↑ Майсак, Т. А. (2008). "Варианты удинской орфографии и транскрипции (краткий обзор)". V Алексеев, М. Е.; Майсак, Т. А.; Ганенков, Д. С.; Ландер, Ю. А. (red.). Удинский сборник: грамматика, лексика, история языка (PDF). Москва: Academia. str. 450, 455, 457.
- ↑ Ager, Simon. "Udi (удин муз / udin muz)". Omniglot.com (na anglijskom). Data dostupa: 2 avgusta 2026.
| И ← | Varianty kiriličnyh bukv К, Ԛ | → Л |
|---|---|---|
|
К к
· Ќ ќ
· К̀ к̀
· К̆ к̆
· К̄ к̄
· К̈ к̈
· К̇ к̇
· К̊ к̊
· К̓ к̓
· К̔ к̔
· К͑ к͑
· К̂ к̂
· К̑ к̑
· Кꙻ кꙻ
· Кʼ кʼ
· K k
· K̔ k̔
· | ||

